Vlaga u stanu.Odakle dolazi i što pomaže.

Odakle dolazi vlaga u stanu

Svaki stan svakodnevno „proizvodi” vodu. Cijelu noć izdišemo vodenu paru, lonci na štednjaku ispuštaju paru, tuš je ispušta u kupaonicu, a rublje na sušilu predaje zraku gotovo svu vodu koja je u njemu ostala nakon centrifuge. Tome se pridružuju sobne biljke, akvarij i perilica posuđa koju otvorite dok je još vruća.

Koliko je to vode, najlakše ćete provjeriti sami. Stanite na kućnu vagu s košarom mokrog rublja, pa bez nje, i isto ponovite kad se rublje osuši. Svaki kilogram razlike je litra vode koja je otišla u zrak vašeg stana.

Zrak može primiti samo ograničenu količinu vode, a ta granica ovisi o temperaturi. Kubni metar zraka na 20 °C može nositi najviše oko 17 grama vode, a na 0 °C tek oko 5 grama. Kad se topao, vlažan zrak ohladi uz hladno staklo ili zid, višak vode mora se negdje izdvojiti. Tako nastaju kapljice na prozoru i vlažni kutovi.

Zašto je vlaga problem baš zimi

Ljeti prozori stoje otvoreni i vlaga odlazi sama. Zimi ih zatvorimo da toplina ne pobjegne, a zidovi, stakla i kutovi postanu hladniji od zraka u sobi. Vodene pare nastaje jednako kao ljeti, ali sada se ima na čemu kondenzirati.

Drugi razlog je stolarija. Stari drveni prozori propuštali su zrak na svakoj fugi, pa je stan prozračivao sam sebe, htjeli vi to ili ne. Nova PVC ili ALU stolarija dobro brtvi: zaustavlja propuh, buku i gubitak topline, ali i taj nenamjerni dotok svježeg zraka. Zato se na forumima piše o „PVC stolariji koja ne diše”. Prozori nisu loši, samo je nestala polovica posla koju su dotad obavljali bez pitanja.

Koliko bi se zraka trebalo izmijeniti? Hrvatski Tehnički propis o racionalnoj uporabi energije i toplinskoj zaštiti u zgradama (NN 128/15, čl. 27.) za stambene zgrade traži najmanje 0,5 izmjena zraka na sat. Za stan od 50 m² sa stropom na 2,6 m to je oko 65 m³ svježeg zraka svakog sata, danju i noću. Dobro zabrtvljeni prozori to sami više ne osiguravaju. Kako se to vidi na staklu, pročitajte u vodiču zašto se znoje prozori.

Kako izmjeriti vlagu u stanu

Vlagu u stanu mjerite higrometrom, malim uređajem koji pokazuje relativnu vlažnost zraka u postocima. Jednostavan digitalni higrometar s termometrom kupit ćete u trgovini tehnike ili željezariji i dovoljno je točan za kućnu upotrebu.

Da biste dobili brojku kojoj možete vjerovati:

• stavite ga na unutarnji zid, u visini prsa, dalje od prozora, radijatora, kuhinje i kupaonice;
• nakon premještanja pričekajte barem pola sata da se izjednači s prostorijom;
• tjedan dana bilježite dvije brojke: ujutro prije prozračivanja i navečer. Jutarnja brojka iz spavaće sobe je najvažnija;
• ako imate dva higrometra, usporedite ih jedan uz drugi. Razlika od nekoliko postotaka je normalna.

Točnost provjerite testom sa solju. U čep ili zdjelicu stavite žlicu kuhinjske soli i nekoliko kapi vode, tek toliko da nastane vlažna kaša, pa je zajedno s higrometrom zatvorite u prozirnu vrećicu za zamrzavanje na 8 do 12 sati. Iznad zasićene otopine kuhinjske soli zrak se ustali na oko 75 % relativne vlažnosti (Greenspan, 1977.). Koliko higrometar odstupa od 75, toliko odstupa i u sobi.

Higrometar pokazuje vlagu zraka, ne zida. Vlažnost žbuke mjeri se vlagomjerom za građevinske materijale, a pouzdanu sliku daje tek stručnjak.

Koliko je vlage u stanu normalno

Za stan je dobar raspon relativne vlažnosti od 40 do 60 %. Taj raspon preporučuje njemački Savezni ured za okoliš (Umweltbundesamt), a pregledni znanstveni rad iz 1986. zaključio je da se u njemu smanjuje većina neželjenih učinaka vlažnosti na zdravlje. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) savjetuje ispod 60 %, idealno 30 do 50 %.

Zimi, kad su stakla i vanjski zidovi hladni, ciljajte donju polovicu, oko 40 do 50 %. Što je zrak vlažniji, to se rose i toplije površine. A u siječnju su stakla najhladnija, pa prozori „plaču” baš tada.

Zašto već 60 do 70 % u sobi može biti previše? Plijesni ne treba lokva vode. Norma ISO 13788 kao kritičnu granicu za rast plijesni uzima 80 % relativne vlažnosti uz samu površinu. Kad je u sobi 20 °C i 60 % vlage, ta se granica dosegne na svakoj površini hladnijoj od otprilike 15 °C. A upravo su kutovi vanjskih zidova i mjesta iza ormara zimi najhladnija mjesta u sobi.

Vlaga nije samo estetski problem. Svjetska zdravstvena organizacija u smjernicama o vlazi i plijesni (2009.) zaključuje da su uz dugotrajnu vlagu i plijesan u zatvorenim prostorima najvažniji učinci češći dišni simptomi, alergije i astma. Ako netko u kući ima astmu ili alergiju, savjetujte se i s liječnikom.

Što stvarno pomaže

Vlaga se rješava na dva načina: da je manje nastaje i da se nastala odvede van prije nego što se ohladi uz zid ili staklo. Sve ostalo je kozmetika.

Odvedite paru tamo gdje nastaje

Nakon tuširanja zatvorite vrata kupaonice i ostavite ventilator da radi još dvadesetak minuta ili otvorite prozor širom na nekoliko minuta. Ako kupaonica nema prozor, taj posao radi odsisni ventilator za kupaonicu. Kuhajte s poklopcem, a napa neka izbacuje zrak van: napa s ugljenim filtrom koja zrak vraća u kuhinju zadržava mirise i masnoću, ali ne i vodenu paru.

Prozračujte kratko i širom

Pet minuta širom otvorenog prozora, dva do tri puta dnevno, izmijeni zrak, a da se zidovi ne stignu ohladiti. Prozor na kip satima radi suprotno. Koliko dugo, koliko često i koliko to košta, pronaći ćete u vodiču kako pravilno prozračiti stan zimi.

Grijte ravnomjerno, a hladne sobe držite zatvorenima

Hladna spavaća soba s otvorenim vratima prema toplom dnevnom boravku privlači topao, vlažan zrak, koji se u njoj hladi i rosi na zidovima. Bolje je da su sve sobe umjereno tople nego da je jedna topla, a druga hladna. Vrata hladnije sobe držite zatvorenima.

Odmaknite namještaj od vanjskih zidova

Ormar naslonjen na vanjski zid zatvara džep mirnog, hladnog zraka iz kojeg vlaga ne može otići. Ostavite barem nekoliko centimetara razmaka, a velike ormare po mogućnosti stavite uz unutarnje zidove. Tko je jednom izvadio zelenu zimsku jaknu iz takvog ormara, više ga ne gura do zida.

Neka se zrak mijenja i kad vi ne mislite na to

Prozračivanje radi samo dok ga se sjetite, a vlaga nastaje i u tri ujutro, dok spavate. Zato nove zgrade sve češće dobivaju mehaničku ventilaciju, a u postojeće stanove ugrađuje se lokalni rekuperator zraka: uređaj u vanjskom zidu koji stalno izbacuje vlažan zrak i uvodi svjež, a toplinu odlaznog zraka zadržava u keramičkom izmjenjivaču i vraća je u sobu. Lahor u načinu rada za vlagu sam ubrza kad vlažnost poraste, a troši 2,5 do 8,5 W. Tako smanjuje vlagu koja pogoduje plijesni, uz zatvoren prozor. Kako se uspoređuje s odvlaživačem i klimom, pročitajte u vodiču rekuperator ili odvlaživač.

Što ne pomaže, ili pomaže kratko

• Varikina na zidu. Skine crnu boju plijesni, ali ne i vlagu zbog koje je nastala, pa se mrlje vraćaju. Zašto, i kako zid očistiti sigurnije, piše u vodiču plijesan na zidu.
• Kristali za upijanje vlage. Posudica s kristalima skupi vodu iz zraka oko sebe, ali to je malo u odnosu na ono što kućanstvo ispusti svaki dan. Dobra je za ormar ili kutiju, ne za stan.
• Boja protiv plijesni, a sve ostalo isto. Odgodi mrlje, ali površina ostaje jednako hladna, a zrak jednako vlažan.
• Pročišćivač zraka. Filtrira čestice, ali ne odvodi vodenu paru i ne dovodi svjež zrak izvana.
• Još bolje brtvljenje. Silikon i trake oko prozora zaustave propuh, ali i ono malo zraka što se još izmjenjivalo.

Kada vlaga nije iz zraka

Ako je zid mokar pri dnu, mrlje rastu i ljeti ili se pojave nakon kiše, uzrok nije zrak u sobi. Tada ni prozračivanje ni rekuperator neće pomoći dok se ne sanira zid, krov ili instalacija.

• Kapilarna vlaga: zid je vlažan od poda naviše, često s bijelim kristalima soli i žbukom koja se ljušti. Česta je u prizemljima i starim kamenim kućama.
• Prokišnjavanje: mrlje uz strop, ispod prozora ili uz balkon, koje se šire nakon kiše.
• Puknuta cijev: mokro mjesto koje raste bez obzira na godišnje doba, često uz kupaonicu ili kuhinju.

Kratki odgovori